Mislim da putujem, i gledam šta da učinim šta da ponesem šta da ostavim kako da se obučem i s kim da se oprostim. Idem tamo gdje nema putovanja gdje sve je samo čekanje gdje nema snova samo dugo buđenje Još imam vremena da omjerim da pogledam i da se prisjetim da ruku u cipelu…
Sanjao sam dom u kome me nema smijeh u kojem me nema ruku u kojoj nema moje ruke i bijeli list papira Probudio se u domu u kojem me nema osmjehom u kojem me nema s rukama praznim i listom bijelim slovima bijelim ispisanim I ruka je primila list k nebu ga podigla na bijelom…
Jel’ priznati slabost čin nizak, čin hrabar il tek osvještenje. Jel’ ti to mene iz ogledala gledaš il ja gledam tebe? Hoće li te u njemu biti ako ja maknem se s putanje svjetlosti što pada na njegovu površ? Svaki odgovor tražen van sebe je opsjena, tek samo varljiv odraz trenutka. S kim ostaješ u…
Šta god prošlost govorila o nama – to smo, razapeti između namjera, želja, žudnji, svih htijenja i djela naših učinjenih. Ponekad je kajanje samo lažna iskra kojom otvaramo priliku da istim načinom nastavimo dalje. Ponekad je samo skončavanje u istom sebi bez namjere da se šta mijenja. Ponekad je iskren čin nemoćnog što već zdobrljen…
U kući je bila tišina. Ne toliko zbog nedostatka zvuka koliko zbog muka koji je nastao u razumu dvije žene koje su se u njoj nalazile. Majka i kći. Zavijene u vječni oćut ljudske zebnje kad iščekuju gore od zamislivog. Sivilo zidova kao da se trunilo na njih svakom sekundom iščekivanja. Mlađa je često odlazila…
"Ti hoćeš jedno, a Ja drugo i dešava se onako kako Ja hoću. Kad se prepustiš onome što Ja hoću, pružiću ti ono što ti hoćeš. A ako se ne pokoriš Mojoj odredbi, namučićeš se sa onim što ti hoćeš, a ipak će biti onako kako Ja hoću." Prošlo je jučer i bit će pouzdan…
Devetnaestog augusta negdje oko pola šest bi jasno da je neprijatelj stigao. Pucnjava je odjekivala sa svih isturenih položaja. Na nekim mjestima obavijen maglom neprijatelj je prošao kraj izvidnica a da ga nisu ni primijetili. Osamdesetak ljudi koji su bili istureni na brdu s drugu stranu tvrđave otvori žestoku vatru. Kroz pucnjavu čuli su se…
Vrijeme između tog i idućeg pijačnog dana provodio je pogađajući hajvan po selima i dogoneći ga u tor pored Salihagine kuće koja mu postade gotovo ko svoja. U početku se stidio usluga koje mu je Salihaga činio. Kasnije kad je malo zaimao pokuša da mu plati ali ovaj odbi govoreći da je to za hodžu…
Dan nezavisnosti Bosne i Hercegovine obilježava se sutra u našem gradu a možda pomjere i prekosutra da oni koji se služe ovom državom mogu uživat još jedan dan nerada. No, ja lično znam, upamtit ću ovogodišnji Dan nezavisnosti po posjeti opštinskih i drugih struktura vlasti šehitskom mezarju koje se igrom sudbine nalazi pod mojim prozorom….